Vlada

…gledao je kako ga hrane supicom na kasiku, potpuno nesvesnog sveta oko sebe. Oko njega su svi razgovarali, cak i tetka koja ga je hranila. Kad je kasika malo zakasnila, poceo je da vice kao dete, ali se odmah umirio sa sledecim zalogajem. Onda su ga ostavili u fotelji i rekli mu da se brzo vracaju, iako ih on nije mogao cuti ni razumeti.

Vlada je mislio – Boze, da li je to onaj strasni covek, koga sam se toliko dugo plasio i koji mi je toliko zla naneo? Ovo zguzvano nesvesno bice u fotelji, staro skoro sto godina?

Teca je bio mnogo stariji i od tetke i od njegovog oca – zeljan svega, iz neke bestragije, resen da uspe po svaku cenu u zivotu, godinama je krcio sebi put uspeha i karijere i, kad je pomislio da je konacno uspeo, nasao je jako mladu, lepu zenu, fasciniranu njegovim uspesima, stavom i moci. Bespogovorno ga je slusala, ocarana uticajem koji se svuda oko njega prostirao i, kad je Vladi otac umro, nekako se podrazumevalo da Teca postane glava porodice.

Teca je ubedio dedu da mu nista ne ostavi (isuvise je mlad!) a posle je polako preuzeo i koristio nepodeljenu dedovinu. Odredio je u koju skolu ce Vlada da ide, i zlurado posmatra njegovo mucenje i napustanje takvog obrazovanja. Na svaki nacin je gledao da ga spreci da nastavi skolovanje u nekom drugom obrazovnom profilu, ubedjujuci ga da je glup i nesposoban.

Celoj familiji je ponavljao koliko se on, Teca, zrtvuje i lisava svega radi Vlade, iako je Vlada imao i mamu, i tatinu penziju i stan, i ni na koji nacin nije zavisio do Tece – ipak, Tecina politicka moc je bila tolika da su ga svi slusali, i svi mu verovali.

Vlada je tako postao crna ovca familije, sve baba-tetke i strine su ga se odrekle i prepisivale salonske stanove, kuce i vinograde Teci, porodica ga je izbegavala, a tetkina deca su ga, poucena Tecinim primerom, dozivljavala kao otvorenu pretnju njihovoj sreci i blagostanju. Od oca su nasledili taj instinkt da im nikada nije dosta, da uvek mogu da dobiju jos i da uzimaju gde god ima i najmanje sanse za dobitak…

…sve mu je to proslo kroz glavu dok je gledao Tecu, umazanog supom, nepokretnog i upakovanog u pelene i spasenog saznanja da mu se deca godinama ne javljaju iz Amerike, a sve sto je ceo zivot otimao i sticao trune i propada…

Постави коментар